Podno grejanje u kupatilu je rešenje udobno za korišćenje, estetsko i efikasno čak i u slučaju najmanjih enterijera. Sve češće se pojavljuje kako u novim kućama, tako i u renoviranim stanovima u zgradama. Pravilno odabran sistem podnog grejanja može značajno da podigne komfor svakodnevnog korišćenja kupatila.
Pročitajte članak i saznaćete koje su vrste podnog grejanja, koliko košta njegova montaža i kako ga bezbedno primeniti i u zoni tuširanja. Objasnićemo gde se može postavljati podno grejanje, a koja mesta zahtevaju poseban oprez. Takođe ćemo razjasniti najčešće nedoumice, zahvaljujući čemu ćete lakše doneti pravu odluku.
Podno grejanje u kupatilu postaje standard u modernim kućama i stanovima. Komfor toplog poda nakon izlaska iz tuša, ravnomerna raspodela toplote u celoj prostoriji ili mogućnost odustajanja od neestetskih zidnih radijatora samo su deo prednosti. Zato ne čudi što podno grejanje u kupatilu dobija na popularnosti i u manjim stanovima u zgradama. Da li ima samo prednosti? Koje su njegove eventualne mane?
U kupatilima se najčešće koriste dva sistema: vodeni i električni. Iako oba imaju sličan cilj, njihova konstrukcija i način rada su potpuno različiti.
Vodeno podno grejanje se instalira uglavnom u porodičnim kućama. Obezbeđuje veoma jeftinu eksploataciju, ali njegova montaža zahteva značajnu intervenciju u konstrukciju poda.
Električno podno grejanje za kupatilo – instalirano u formi grejnih mreža ili kablova, idealno za renoviranja, stanove u zgradama i mala kupatila. Brzo reaguje na promene temperature i ne zahteva visoku konstrukciju poda.
Ako se pitate koje su vrste podnog grejanja, upravo se ova dva sistema u 99% slučajeva koriste u kućnim kupatilima.
Podno grejanje pod tušem je sve češća praksa, posebno u modernim zonama za kupanje. Ako je pravilno izvedeno, potpuno je bezbedno – kako u mokroj, tako i u suvoj zoni. Ključni su ipak odgovarajući materijali, izolacija i primena grejnih mreža namenjenih za tako zahtevne uslove.
Podno grejanje u walk-in tušu ne deluje samo kao element koji povećava udobnost korišćenja takve kabine, već sprečava i dugotrajno zadržavanje vode na podu. U kupatilima u kojima je tuš potpuno integrisan sa podom, grejanje zone tuširanja olakšava oticanje vode i ubrzava njeno isparavanje.
U slučaju tuš kadica stvar izgleda drugačije. Ako je konstrukcija ugrađena (ozidana), grejne mreže se montiraju pored kadice, a ne ispod nje. Ako je kadica ravna i u ravni sa podom, postoji mogućnost izvođenja instalacije delimično ispod nje, ako to proizvođač dopušta.
Iako je tehnički moguće, podno grejanje ispod kade obično nema praktičnu primenu. Toplota je blokirana oblogom ili akrilom, a troškovi montaže se ne pretvaraju u realne koristi. Najčešće se koriste samo mreže ispred kade, u zoni korišćenja.
Instalacija grejanja ispod pločica bi trebalo da zaobilazi mesta u kojima nema cirkulacije vazduha – tamo grejanje neće biti efikasno, a ponekad može dovesti do pregrevanja elemenata opreme.
Podno grejanje se ne montira ispod:
Da bi sistem radio optimalno, treba održavati:
Trošak instalacije zavisi od odabranog sistema i veličine prostorije. Kako izgleda prosečni trošak zavisno od pomenutih faktora?
Električne grejne mreže u 2025. godini koštaju prosečno od 90 do 400 zł/m² za materijale i montažu (mreže, kabliranje, kontroler). U praksi – posebno u malim kupatilima, gde se dodaju troškovi minimalnog rada – realni trošak je najčešće oko 200–350 zł/m², a u premium varijantama do cca 400 zł/m².
Vodeno podno grejanje pri instalaciji u celoj kući trenutno je 120–150 zł/m² za rad i osnovne materijale. U slučaju jednog kupatila (bez velike površine, sa dodatnim radovima, težim pristupom) trošak može porasti na 200–250 zł/m², a kod složenih slojeva poda čak 300 zł/m².
U stanu u zgradi trošak same električne instalacije je viši, ali eksploatacija može biti jeftina zahvaljujući programatorima i zonskoj kontroli temperature. Grejani pod – kupatilo u zgradi – odlično funkcioniše kao dodatni izvor toplote, posebno zimi.
Montaža mreža na mestima gde se ne postavlja podno grejanje iz bezbednosnih razloga.
Podno grejanje je idealno ako vam je stalo do komfora, estetike i ravnomernog grejanja prostorije. Dokazaće se u novim kućama, u stanovima u zgradama i u malim kupatilima gde se računa svaki centimetar prostora.
Da, ako je instalacija izvedena u skladu sa normama i uz korišćenje sertifikovanih komponenti. Posebnu pažnju treba obratiti na hidroizolaciju i pravilan raspored vodova.
Da, postoje sistemi namenjeni za montažu u mokrim zonama. Važna je ipak primena mreža sa povećanom otpornošću i zaptivne hidroizolacije.
Može, ako je njegova snaga prikladno odabrana prema kvadraturi i toplotnim gubicima prostorije. U malim kupatilima često odlično zamenjuje tradicionalne radijatore.
Vodeno se najbolje pokazuje u kućama sa niskotemperaturnim izvorom toplote. Električno je idealno za zgrade i renoviranja jer se brzo montira i ne zahteva podizanje poda.
Električni sistemi obično koštaju 250–500 zł/m² zajedno sa kontrolerom. Montaža vodenog grejanja je jeftinija, ali zahteva veće građevinske radove.
Vodeni sistem ga podiže za nekoliko centimetara. Električne mreže podižu nivo poda minimalno — najčešće za nekoliko milimetara.
Ne, jer toplota tamo nema mogućnost otpuštanja. To može dovesti do pregrevanja i oštećenja kako instalacije, tako i opreme.
Ne mora biti — moderni kontroleri omogućavaju ograničavanje potrošnje energije na minimum. Ključ je pravilno postavljanje rasporeda grejanja.
Da, najčešće se koriste električne grejne mreže. Tanke su, brze za montažu i ne zahtevaju promene u instalaciji centralnog grejanja.
Električne mreže mogu se položiti u jednom danu, a preostalo vreme zauzima završna obrada poda. Vodeni sistemi zahtevaju više rada i vremena za izvođenje slojeva poda.